Kornati


Općenito o Kornatima

U središnjem dijelu hrvatskog Jadrana, na sutoku šibenskih i zadarskih otoka, smjestila se jedna zasebna i po mnogočemu posebna skupina otoka nazvana Kornati.

Zbog izuzetnih krajobraznih ljepota, zanimljive geomorfologije, velike razvedenosti obalne crte i naročito bogatih biocenoza morskog ekosustava, godine 1980. veći dio Kornatskog akvatorija proglašen je nacionalnim parkom. Danas NP "Kornati" zauzima površinu od oko 220 km2 i uključuje ukupno 89 otoka, otočića i hridi s priblizno 238 km obalne crte. I pored ovog, relativno velikog broja otoka, kopneni dio parka cini tek manje od 1/4 ukupne povrsine, dok je sve ostalo morski ekosustav.

NP "Kornati" obiluje posebnostima i ljepotama, kako po svojoj prirodnoj, tako i po svojoj kulturnoj baštini. Što preporučiti posjetitelju da vidi u NP "Kornati"? Navest ćemo samo neke, uglavnom najčešće posjećivane vrijednosti. Naglašavamo da to nije sve što Kornati nude. Ostale vrijednosti otkrijte sami - bilo da su one u parku, ili u Vama samima.

Skrećemo pozornost da je kopneni dio parka u potpunosti u privatnom vlasništvu. Stoga vas molimo da se na tom području ponašate kao posebno dobar i pažljiv gost!

Kornatske krune

Neka od geoloških zbivanja u prošlosti ovih terena, markantno se oslikavaju u poznatim kornatskim "krunama". Okomite litice kornatskih otoka okrenute prema otvorenom moru, najpopularniji su fenomen ovog parka. "Krune" predstavljaju plohu velikog tektonskog rasjeda koji se proteže od Istre i završava negdje u srednjoj Dalmaciji (možda i južnije), a prouzročilo ga je globalno kretanje Afrike na sjever i njeno "zabijanje" u Europu.

Najduža "kruna" iznad nivoa mora nalazi se na otoku Mana (1350 m), a najviša na otoku Klobučar (82 m). "Krune" se, naravno, protežu i pod morem. Najdublja "kruna" se nalazi na otoku Piškera (preko 90 m). Na "krunama" svoj su dom našli neki "hrabri" organizmi: sivi soko, morski vranac, čiopa, biljna zajednica dubrovačke zečine itd.

Penjanje po "krunama" nije dopušteno!